Bosna i Hercegovina raspolaže velikim prirodnim bogatstvima, u okviru kojih posebno mjesto zauzimaju naše prekrasne netaknute, divlje i kristalno čiste rijeke, njih ukupno 244. BiH je šesta u Evropi po bogatstvu svježom vodom, dok je Hrvatska tek na desetom mjestu.
Bogatstvu, posebno kopnenih voda, doprinose povoljne prirodnogeografske odlike ovog područja kao što su klima, reljef, geološka građa i vegetacija. U krškim oblastima površinske vode poniru u podzemlje. Nakon podzemnog toka kroz pukotine i kanale one ponovo izviru. Zbog toga, naša zemlja pored površinske ima razvijenu i podzemnu kršku riječnu mrežu. Riječne vode u Bosni i Hercegovini su jedno od najvažnijih prirodnih bogatstava i koriste se za vodosnabdijevanje u naseljima i industriji pa zbog toga i kažemo da su one važan faktor privrednog razvoja.
U trenutku kada se čovječanstvo sve više suočava s nedostatkom čiste vode, naša je obaveza da sačuvamo rijeke za buduće generacije. Međutim, danas ove resurse pokušavaju eskploatisati veliki interesni lobiji i pojedinci koji žele da ostvare veliku novčanu dobit za sebe gradeći male hidroelekrane u zemlji koja izvozi 1/3 struje po jeftinijim cijenama od onih koje naplaćuje svojim građanima, a investitorima garantuje otkup struje proizvedene iz mHE pod privilegovanim cijenama koje građani plaćaju kroz naknade za obnovljive izvore energije.
Iako vlada ustaljeno mišljenje da u Bosni i Hercegovini treba probuditi svijest građana o značaju očuvanja okoliša, građani se u situacijama konkretne prijetnje ugrožavanja njihovog životnog prostora poput izgradnje malih hidroelektrana odlučno suprotstavljaju kroz lokalne koalicije, udružene u Koaliciju za zaštitu rijeka BiH, čija članica je i Fondacija Atelje za društvene promjene – ACT. Važnost ovog oblika udruživanja je neprocjenljiva jer nadilazi sve nacionalne, vjerske i političke razdore, i u pravom smislu te riječi voda spaja ljude u BiH i na Balkanu. Borba za zaštitu rijeka je probudila solidarnost među našim sugrađankama i sugrađanima, ali i izrodila novu generaciju aktivista i aktivistkinja koji žele da odlučuju o pitanjima svoje životne sredine i lokalne zajednice i da se bore za bolju budućnost svih nas.
Većina velikih rijeka u Bosni i Hercegovini ulijeva se u Savu, najveću pritoku rijeke Dunav, koja teče granicom između Bosne i Hercegovine i Hrvatske i ulijeva se u Crno more, dok je Neretva jedina rijeka koja se ulijeva u Jadransko more. Ovo su neke od naših većih rijeka, ali trenutno su na najvećem udaru od ekspanzivne gradnje malih hidroelektrana naše pritoke – netaknute rijeka čija se voda može piti i od kojih ovise sela i mjestašca širom BiH (Doljanka, Neretvica, Kruščica, Kasindolska rijeka, Bjelava, Bunski kanali, Ugar, Kozica, Bistrica, Željeznica).
Neretva

Neretva je najveća pritoka Jadranskog mora. Njen sliv se uglavnom nalazi na teritoriji naše države, a samo njen donji dio, oko ušća, pripada susjednoj Republici Hrvatskoj. Izvorištem rijeka Neretva je duboko zašla u jugoistočnu Bosansko visočje Zelengore i Lelije. Zapadno od Konjica Neretva se ulijeva u, prvo vještačko Jablaničko jezero, površine 14 km2, nastalo vještačkom branom u blizini Jablanice. I na Rami, najvećoj desnoj pritoci, u blizini njenog ušća u Neretvu, izgrađena je vještačka istoimena brana. Neretva je od Jablanice do pred Mostar još dva puta pregrađena vještačkim branama. Kod naselja Grabovice i Salakovca podignuta su istoimena vještačka jezera. Kod Opuzena Neretva se rastače u 12 rukavaca ili kanala, koje čine neposrednu deltu Neretve, u kojoj ima 8 manjih i većih jezera.
Trebišnjica
Trebišnjica je hercegovačka rijeka ponornica, jedna od najvećih ponornica u Evropi. Duga je 96,5 kilometara, a izvire na nadmorskoj visini od 398 metara. Vode rijeke Trebišnjice se pojavljuju i kao izvor dubrovačke rijeke Omble, a najveći dio otječe podzemnim tokom u Neretvu. Neposredno uz sliv Trebišnjice se nalazi mjesto Crkvice koje ima najveće padavine u Evropi, prosječno 4 900 mm godišnje.

Sava
Sava, desna pritoka Dunava, nastaje spajanjem rijeka Save Dolinke i Save Bohinjke u blizini Lancova u Sloveniji. Iz Slovenije prelazi u Hrvatsku, teče kroz Zagreb i Sisak, a nakon toga čini granicu između Bosne i Hercegovine i Hrvatske, zatim malim dijelom ulazi u Bosnu i Hercegovinu, pa onda čini jednim dijelom granicu između Bosne i Hercegovine i Srbije da bi na kraju ušla u Srbiju, gdje se u Beogradu ulijeva u Dunav. Okosnica Crnomorskog sliva jest tok Save, koji je nisko položen, te mu dotječu sve veće rijeke: Una sa Sanom, Vrbas, Ukrina, Bosna i Drina. Sve one imaju kompozitni karakter riječnih dolina, s velikim padovima, te raspolažu znatnim hidroenergetskim potencijalom.
Drina
Drina je rijeka u istočnom dijelu BiH većim dijelom, teče istočnom granicom Bosne i Hercegovine prema Srbiji i Crnoj Gori. To je najveća pritoka Save. Duga je 346 km i nastaje od Tare i Pive, koje se spajaju u jedinstven tok u Šćepan-polju u blizini naše granice sa Crnom Gorom. Drina je dugo vremena bila poznata po splavarenju i kajakaštvu.

Bosna
Bosna i njen sliv u cijelosti pripadaju teritoriji Bosne i Hercegovine. Duga je 272 km. Nastaje od snažnih krških vrela u podnožju Igmana kod Sarajeva na 492 m nadmorske visine. Do ušća u Savu kod Bosanskog Šamca na 80 m nadmorske visine, Bosna teče kompozitnom dolinom. Rijeka Bosna ima razgranatu mrežu pritoka, od kojih su najvažnije: Krivaja, Spreča, Miljacka i Željeznica, kao desne, te Usora, Lašva i Fojnica kao lijeve pritoke. U najznačajnije pritoke Bosne ubrajaju se Krivaja i Spreča.
Vrbas
Vrbas je pritoka Save u zapadnom dijelu Bosne i Hercegovine. Nastaje na Zec planini (ogranak Vranice). Idući ka jugu, Vrbas je stvorio fantastičan kanjon u kojem se nalazi niz prirodnih rijetkosti. Brzaci, slapovi, bukovi, plaže, okolne stijene, te bogatstvo biljnog i životinjskog svijeta čine ovaj predio posebnim. Najvažnije pritoke Vrbasa su: Vrbanja, Pliva i Ugar. Na Vrbasu su izgrađene dvije hidroelektrane: „Jajce II“ i „Bočac“.

Una
Una izvire iz jakog krškog vrela kod Donje Suvaje na 375 m nadmorske visine, a uliva se u Savu kod Jasenovca na 95 m nadmorske visine. Njen hidrografski sistem, u osnovi, čine desne pritoke od kojih su najveće Sana i Unac, a zatim Kruščica, Sana, Žirovac, Mlječanica i Moštanica. Od izvorišta do ušća, Una se odlikuje stepenastim padom. Na padovima su nastali Martinbrodski slap i Štrbački buk. Prirodni slapovi i bukovi u koritu Une predstavljaju unikatnu prirodnu datost, po kojoj ovaj tok i nosi naziv – “Jedina”.
