U povodu Dana voda 22. marta i Dana meteorologije 23. marta razgovarali smo s akademikom Murizom Spahićem, penzionisanim redovnim profesorom Prirodno-matetmatičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i bivšim predsjednikom Udruženja geografa u Bosni i Hercegovini.
Kakva je veza između hidrosfere i atmosfere?
Danas, 22. marta, kada obilježavamo dan voda, a sutra 23. mart, dan meteorologa ne možemo a da ukratko ne rasvijetlimo značaj uzajamnih odnosa i veza hidrosfere i atmosfere u procesu kruženja vode u prirodi, jer voda isparava, a vodena para se prometuje kroz atmosferu u kojoj se ona kondenzacijom i sublimacijom pretvara u padavine koje se vraćaju na površinu Svjetskog okeana direktno, a rijekama sa kopna indirektno. Kruženjem vode se i čisti, jer samo voda isparava, a zaostaju nus produkti, uglavnom mehanikčki, koje ona nosi. Od stanja čistoće voda zavisi održavanje biosfere naše planete i čovjeka u njoj.
Osim atmosfere da li voda kruži i kroz biosferu i zbog čega je ona važna?
Vode se značajno obnavljaju prirodnim procesima. To je važna činjenica za tvrdnju postojanosti vode na Zemlji uz postojanost drugih činilaca. To se najbolje može podkrijepiti činjeničkim prosecom kruženjem vode. Ovom prilikom pokazaćemo uzajamnost prometovanja vode kroz biljke. Od 750 mm prosječne godišnje količine padavina po 1 m² na planeratnu površinu oko 525 mm vraća se u atmosferu isparavanjem i transpiracijom. Pokažimo to na nekoliko primjera. Putem transpiracije kukuruzište sa 1ha dnevno ispari 37,8 hiljada litara vode, odnosno 4,736 miliona litara tokom vegetacionog perioda. Odrasli hrast transpiriše dnevno 379 l, odnosno 151 000 litara vode u toku vetacije. Procesom transpiracije sa površine 1 ha odrasle hrastove šume u toku jednog mjeseca unosi se u atmosferu oko 30 mm padavina. Mnoge biljke transpirišu više od 2 l vode na svaki gr sintetizirane suhe tvari ili biomase. Pored toga korijenski sistem biljaka kapilarno povlači vodu prema površini pa ona ne propada u zemljinu unutrašnjost. Da bi štitili vodu moramo čuvati šume i uzgajati biljke i još mnogo toga. Bez hrane čovjek ne može opstati, a bez vode nikako!
Veoma se često čuje kako je Bosna i Hercegovina bogata vodama. Da li je to istina?
Na osnovu prezentiranih mjerila Bosna i Hercegovina po jednom stanovniku raspolaže sa 11 657 m³/ god. vode i ubraja se u zemlje koje raspolažu velikom količinom vode. U ovu brojku uračunate su sve vode sa kojima naša zemlja raspolaže.
Na žalost upotrijebljene vode danas se uveliko zagađuju, pa tako i one u koje se ulivaju. Prema svjetskim mjerilima 1m³ dobro zagađene vode zagađuje 10-12 m³ čiste vode. Da bi se 1 m³ zagađene vode razblažio do te mjere da se dalje ona prirodnim procesima može očistiti do zadovoljavajućeg nivoa trebalo bi potrošiti 20 m³ čiste vode. Tako napr. da bi se razblažila nečista voda rijeke Miljacke, tokom ljeta čiji je proticaj oko 2,5 m³/s, trebala bi rijeka ranga Neretve.
Prema ovakvim istinitim mjerilima moglo bi se zaključiti da naša država ima veliku količinu voda, posebno ako se raspodijeli po jednom stanovniku ali sve raspoložive vode, kako smo vidjeli iz prezentiranih podataka, nisu podobne za vodosnabdijevanje. Korištene vode su ujedno zagađene koje se ne mogu prirodno očistiti, za duži vremenski period, pa kažemo da su one neupotrebljive i time i neobnovljive, iako se često vode kao energent ubrajaju u obnovljive izvore. Ovo nam govori o potrebi čuvanja vode od pretjeranog zagađivanja, jer se one ne mogu nadoknaditi.
Gdje su čiste vode u Bosni i Hercegovini?
Sve vode kojima mi raspolažemo nastaju od padavinskih voda. Izlučuju se na vodonosnu i vodopropusnu površinu. Vodonosne površine obrazuju riječne sisteme, a vodopropusne propuštaju vodu u rastresitu i kršku unutrašnjost. Od njih nastaju podzemne krške vode – ponornice. Krška područja u Bosni i Hercegovini kojih ima oko 1/3 ukupne njene površine su bezvodna. Sve padavinske vode rijekama i ponornicama usmjerene su prema nižim nadmorskim visinama, povećavajući proticaj i vodostaje od izvorišta prema ušću. U nižim nadmorskim visinama zbog veće naseljenosti riječne vode su zagađenije pa i neupotrebljive.
Gdje su čiste i pitke vode u našoj zemlji?
One se nalaze u prirodnim riječnim sistemima viših nadmorskih visina – planinskim tekućicama, kao i podzemne u nenaseljenim krškim predjelima. U posljednje vrijeme planinskim tekućicama prijete uzurpatori radi korištenja njihovih voda za rad MHE što predstavlja problem njihovog prirodnog održanja. Svaka MHE cjevovodnog tipa prekida vodotok prosječno u dužini od 6 do10-ak km, što kada bi se sve predviđene MHE izgradile nestalo bi oko 3000 km tokova čiste vode, što u vrijeme globalnog zagrijavanja moglo značajno smanjiti količinu čiste i pitke vode u Bosni i Hercegovini.
Shvatanjem značaja planinskih hidrografskih sistema narasta sve veća svijest nevladinih udruženja za zaštitu i očuvanje naših tekućica pa je sve izražajniji učinak njihovog rada u protivljenju izgradnje MHE u Bosni i Hercegovini. MHE oduzimaju vodu kao prirodni resurs iz prirodnog hidrografskog sistema i taj dio ili cijeli tok pretvaraju iz tekućice u šušicu. Njima se oduzima voda flori i fauni, koja zauvijek nestaje iz toga sliva i čini nesagledivu štetu svih nas kojima voda život znači a ukupna korist, osim pojedincima, je zanemariva.
